ZOO VILI SAVJETI: Parvoviroza pasa – liječenje i njega

piše: Nikolina TORTI, dr.med.vet.

Parvoviroza pasa zarazna je bolest koja se očituje povraćanjem, proljevom, povišenom tjelesnom temperaturom, općom slabošću i dehidracijom. Bolest uzrokuje virus iz porodice Parvoviridae. Vrlo je otporan na vanjske uvjete i većinu dezinficijensa, a u okolišu ostaje zarazan i do šest mjeseci.

Najpodložniji mladi psi
Ova je bolest je proširena diljem svijeta, a na infekciju su osjetljive životinje iz porodice Canidae. Širi se izravnim kontaktom zaražene životinje sa zdravom, ali i neizravno jer je virus izrazito otporan u okolišu. Inficirani psi izlučuju ga izmetom do tri tjedna nakon infekcije, katkad i dulje. Okoliš kontaminiran izmetom takvih životinja izvor je zaraze. Izlučivanje virusa fecesom počinje trećeg do četvrtog dana infekcije, kada virus inficira crijevne stanice. Psi su najpodložniji infekciji u ranoj dobi, od šest do 16 tjedana starosti, a inficiraju se oronazalnim putem (udisanjem ili gutanjem virusa). Infekcija odraslih pasa može biti asimptomatska. Nastanku bolesti pogoduje mlada dob životinje, stres (transport, nagle promjene hrane, promjene okoline), istodobne infekcije ostalim bakterijskim i virusnim bolestima crijeva, invazije crijevnim parazitima.


Simptomi parvoviroze
Od trenutka zaraze do očitovanja prvih simptoma može proći od 3 do 8 dana. Bolest počinje općim infekcijskim sindromom (povišena tjelesna temperatura, opća slabost itd.), povraćanjem i proljevom, često krvavim. Dehidracija slijedi vrlo brzo. Tijek bolesti može varirati od naglog uginuća do proljeva koji prolazi nakon simptomatske terapije. Ako se štenad necijepljenih kuja zarazi intrauterino postoji opasnost da ugine naglo od upale srčanog mišića. Sumnja na parvovirozu postavlja se u slučaju naglog proljeva vrlo neugodnog mirisa, često krvavog, naročito ako se radi o štenadi i mladim psima. Dijagnozu će veterinar postaviti na temelju anamneze (podataka koje vlasnik pruži) i kliničke slike, a potvrdit će ju serološkim metodama i dokazivanjem virusa u fecesu. Virus se u fecesu može dokazati u prvih pet do sedam dana pomoću tzv. kupeljnog brzog testa, ali ovaj test može biti lažno pozitivan i deset dana nakon cijepljenja protiv parvoviroze.


Liječenje
U liječenju ove bolesti od iznimne je važnosti nadoknada tekućine i elektrolita, sprječavanje povraćanja i sprječavanje razvijanja sekundarnih bakterijskih infekcija. O načinu na koji će se terapija provoditi odlučit će veterinar prema procjeni težine simptoma bolesti. Primjerice psima koji su blago dehidrirani i ne povraćaju može se davati tekućina i otopina elektrolita na usta, no uglavnom je potrebna intravenska nadoknada tekućine (kroz infuziju). Antibiotici širokog spektra djelovanja primjenjuju se u slučaju opasnosti od septikemije kada je stjenka crijeva postala toliko propustljiva da bakterije iz crijeva prelaze u krvotok. Također, ovisno o težini simptoma, veterinar može dati i transfuziju pune krvi, plazme, koloidne otopine te sredstva za sprječavanje povraćanja.
Psima treba uskratiti hranu i vodu sve dok povraćaju, a zatim vrlo postepeno uvoditi male količine posebno pripremljene lagane hrane (na tržištu se može naći nekoliko vrsta veterinarskih dijeta namijenjenih psima s ovakvim bolestima u dehidriranoj i konzerviranoj varijanti, npr. Purina Pro Plan Enteritic, Royal Canin Veterinary Diet Gastrointestinal, Eukanuba Veterinary Diet Intestinal Puppy za štence ili Intestinal ako se radi o odraslim psima) i male količine vode. Ako pas preživi prva tri do četiri dana bolesti, prognoza je općenito povoljna.

 

Prevencija
Sprječavanje širenja bolesti uključuje izolaciju bolesnih životinja i temeljitu dezinfekciju prostora u kojem su boravile i predmeta s kojima su bile u doticaju. Dezinfekcija se može obaviti običnom varikinom za kućnu upotrebu razrijeđenom u omjeru 1:30 ili nekim drugim dostupnim dezinficijensom na kojem je naznačeno da uništava parvoviruse. Nakon preboljenja bolesti pas je otporan na bolest barem dvije godine, u nekim slučajevima i doživotno. Cijepljenje pasa je vrlo bitan dio sprječavanja pojave bolesti. Veterinari će cijepiti psa nekom vrstom polivalentnog cjepiva (onog koje uključuje zaštitu protiv više vrsta bolesti). Cijepljenje štenadi počinje u dobi od šest do devet tjedana i ponavlja se svaka 3 do 4 tjedna do dobi od 16 tjedana, a u odrasloj dobi jednom godišnje. Izostanak zaštite nakon cijepljenja najčešće je prouzročen preranim ili neredovitim cijepljenjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *