ZOO VILI SAVJETI: Papiga kao kućni ljubimac

piše: Nikolina TORTI, dr.med.vet.

Papige su već godinama jedne od omiljenih kućnih ljubimaca. Za sve vlasnike ovih pernatih ljubimaca, ali i one koji razmišljaju o tome da to postanu, donosimo nekoliko osnovnih informacija o ovim inteligentnim životinjama.
Papige su porodica ptica iz reda papigašica. U ovu porodicu ubraja se najveći dio vrsta iz ovog reda, a druga porodica naziva se kakadui. Općenito govoreći, naziv papiga koristi se za sve ptice koje se drže kao kućni ljubimci i koji zahtijevaju interakciju s ljudima. Vrste koje najčešće držimo kao kućne ljubimci možemo okvirno podijeliti na velike među kojima su amazona, žako, kakadu, edel, ara, zatim srednje velike – rozela, mala aleksandra, penant i male papige kao što je tigrica, dražesna papigica rozenkolis i nimfa. Tigrice, nimfe i rozenkolisi se najdulje uzgajaju u zatočeništvu i one su najpopularnije papige koje se drže kao kućni ljubimci. Dostupne su u mnogo različitih varijeteta boja, a prema nekim definicijama stručnjaci već smatraju ove vrste domesticiranim životinjama.

 

Male papige lakše za održavanje

Iako su male papige generalno lakše za održavanje od velikih, one su inteligentne životinje koje također zahtijevaju interakciju i pažnju vlasnika. Tigrice se uzgajaju već preko 150 godina i slove kao idealan kućni ljubimac tako da se mnogi novi vlasnici nemalo iznenade kako ove ptičice mogu biti privržene i koliko komuniciraju s vlasnikom jednom kada se pripitome.

Zabavni i privrženi ljubimac

Velike su papige zahtjevnije od malih i skuplje za održavanje. Mogu biti glasne i neuredne, a tijekom puberteta mogu čak pokazivati znakove agresije. Zahtijevaju osnovnu „dresuru“ i pravilnu socijalizaciju. Mnogi se vlasnici velikih papiga razočaraju zbog njihove zahtjevnosti na koju nisu bili pripremljeni. Ipak uz pravilnu njegu, one su vrlo zabavne, pokazuju iznimnu privrženost vlasnicima i vole se maziti s ljudima u koje imaju povjerenje. Neke vrste se vežu uz samo jednu, a ponekad i dvije osobe, dok im se stranci obično ne sviđaju. Iznimke postoje ako su papige naučene od početka života da ih konstantno uzimaju, maze i pričaju s njima različite osobe. Većina njih dobro odgovara na pokušaje učenja laganih trikova, a to je i odličan način da se nakupljena energija pojedine papige preusmjeri na pozitivnu akciju i da se spriječi ili ispravi neželjeno ponašanje poput griženja i uništavanja pokućstva. Također, većina velikih papiga može se naučiti da nuždu obavlja na jednom mjestu, najčešće je to dno kaveza ako ptica provodi većinu vremena van kaveza.

Žako – najveća pričalica u svijetu papiga

Različite vrste, a ponekad i jedinke unutar jedne vrste se mogu jako razlikovati u temperamentu, ponašanju, količini glasova koje ispuštaju i količini riječi koje su uspjele naučiti od ljudi. Tako je žako poznat kao najveća pričalica u svijetu papiga i on će uglavnom sam početi imitirati zvukove i pričati s vlasnikom, dok tigrica u početku zahtijeva nekoliko sati „učenja“ dnevno. Mnogi ljudi biraju upravo vrste koje su poznate po tome da mogu naučiti pričati, no nema garancije da će pojedina odabrana ptica ikad govoriti. Ova osobina naime ovisi o genetskom naslijeđu, ali i načinu uzgoja i odgoja mlade ptice.

Naučite ptičji govor tijela

Za uspješnu komunikaciju s papigom kućnim ljubimcem trebali biste naučiti ptičji „govor tijela“. Ljudi su naučeni čitati znakove koje daju psi i mačke (mahanje repom, režanje i slično), dok će za pticu trebati nešto više truda kako biste svladali ovaj neverbalni jezik te kako biste mogli procijeniti želi li vaša papiga da ju počeškate po glavi ili je ljuta. Pravilnim čitanjem znakova koje vam ptica daje možete izbjeći neugodna ponašanja poput vrištanja i griženja kojima papige pribjegavaju kada žele dobiti ono što traže, a nitko ne obraća pažnju na njih. Valja napomenuti da u prirodi to nisu prirodna ponašanja. Papiga tako u prirodi neće vrištati jako dugo i gotovo nikad neće upotrijebiti kljun kako bi privlačila pažnju ili ozlijedila drugu pticu. One u prirodi koriste prijetnju griženjem kako bi sačuvale svoj osobni prostor, a druge papige to ozbiljno shvaćaju dok kod ljudi to nije slučaj. Papige se ne prilagođavaju vlasniku kao domesticirane životinje već ako ste vlasnik papige, morat ćete naći način da prilagodite svoj stil života novom članu obitelji za što će vam trebati puno vremena i strpljenja kako bi papiga shvatila koje je prihvatljivo ponašenje. Prihvatljivo ponašanje tijekom „treninga“ nagrađujte poslasticom ili vašom pažnjom, maženjem i slično.

Papige i djeca

Iako se većina papiga dobro slaže s djecom i mogu biti izvrsni obiteljski ljubimci, smatra se da nisu dobri ljubimci za jako malu djecu. Naime mala djeca mogu nenamjerno ozlijediti manju papigu, a neke papige nenaučene na glasnu djecu mogu se osjetiti ugroženo i ugristi. Papige koje su pak naučene na djecu od rane dobi bolje će podnositi buku i nagle dječje pokrete od onih papiga koje se s djecom susretnu u kasnijoj dobi. Papige zahtijevaju određenu sustavnu brigu, pa se djeci ne bi trebala prepustiti sva briga za životinju.
Imajte dugoročan plan za brigu o papigi

Ako ste se odlučili za papigu kao kućnog ljubimca, imajte na umu da neke papige imaju jako dugačak životni vijek (tigrica živi oko 15 godina, a amazona može živjeti čak do 100 godina), stoga je potrebno je cjeloživotno planiranje za brigu o papigi, planiranje godišnjih odmora, selidbi slično.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *